Neposredno ispod Gornjeg Manastira, nekolike krivine nize, nalazi se mala zidina na vrhu jednog krsa. Ne vidi se, zarasla je u siblje, daleko od ociju prolaznika. Svi koji tuda prodju cak i kad bi je vidjeli, ne bi znali sto zidina predstavlja i cemu je sluzila. Ta mala kruzna zidina, nalik na mali bedem, sa pogledom na cijele Bjelopavlice i Pjesivce, bila je zamisljena kao mjesto dje ce sjedjeti sve umne glave Crne Gore ili Podostroskog kraja da se dogovore… Bila je zamisljena kao mjesto okupljanja i dogovora. Zidina nije ispunila svoj cilj, ali zborovi su ipak bili odrzavani. O jednom je i pjesma ispjevana: U Ostrogu, u planini, kralj Nikola Sabor cini…”. Kad je isposnik i, kasnije, svetac crnogorki Sv. Vasilije Ostroski dosao iz Tvrdosa, kraj Trebinja, u kraj Ostroski, naisao je na surovu prirodu, krseviti kraj pokriven zbunjem, grmljem, ali u isto vrijeme naisao je i na tisinu, sirok pogled, surovu, ali nedirnutu prirodu. Nakon Svete Gore, gdje je boravio godinu dana, zapoceo je svoju misiju u netaknutom kraju planine Ostrog. Ali ne kako je i zamislio.Knez Raic, tadasnji gospodar Vrazegrmaca, dijela Bjelopavlica, dosao je odmah u sukob sa Sv. Vasilijem. Sv. Vasilije se prvi put susreo sa nasiljem u Ostogu, bio je svjedok nasilja, gledao je svojim ocima kako je covjek suroviji, nekad, i od prirode, kako je covjek nekad opasniji nego djavo. O tom nasilju nad Bozjom misijom Sv. Vasilije je napisao i ovo: “Pisem radi istine da znaju hriscani, da bijah neko vrijeme u Ostrogu, u planini, i prilozih tamo sav moj i trud i moje imanje… Obnovih tamo ono sto se i na samom djelu vidi. I mnogi mi pakost cinise, ali mi Bog bi uz mene u svakom dobrom djelu…”. Na nasilje kneza Raica, Sv. Vasilije je odgovorio cutanjem i nenasiljem. Trazeno je od Sv. Vasilija da napusti kraj, i to bi se i desilo da knezu Raicu nije poginulo sest sinova u jednoj bici. Povezujuci pogibiju svojih sinova sa, mozda, svojim nasiljem prema Sv. Vasiliju Ostroskom, knez Raic trazi oprostaj. Oprostaj i dobija. Oprasta mu se nasilje i knez Raic opet dobija muski porod. To je tada trebao biti kraj nasilju u Ostrogu, ali to je bio tek pocetak; tek kasnije ce Sv. Vasilije u Ostrogu biti svjedok crnogorskog nasilja i nerazumijevanja i vjecne borbe.Za Manastir Ostrog su vezani mnogi istorijski dogadjaji. Napad Numan – pase na ostroski kraj je upamcen po napadu na Manastir 1714. godine, kao i napad Omer pase 1852. godine.U poznatoj bici sa Turcima za spas Ostroga, otac Kralja Nikole, vojvoda Mirko Petrovic, branio je i junacki odbranio Svetiliste sa 24 svoja vojnika tokom Devet Krvavih Dana, zatvoren u dijelu Manastira koji je izgradjen u Stijeni.U Manastiru su se odrzavali mnogi Sabori, koji su oznacavali samo svadju i najavljivali nasilje. Godine 1854, u Ostrogu je organizovan Sabor na kome je ucestovao i knjaz crnogorski Danilo. Rezultat tog Sabora je bila nevidjena hajka protiv Knjaza (zbog navodnog bluda koji je on izvrsio nad zenama u Ostrogu za vrijeme Sabora), sto je bio povod da dio Bjelopavlica, predvodjeni Boskovicima i Vuleticima, organizuju Bunu protiv Knjaza. To je bio skoro uvod u crnogorsko krvoplolice. Vrazegrmci i Pjesivci su tad cak ulazili u Manastir i istjerivali popove. Tada, Knjaz Danilo salje u Bjelopavlice vojsku od skoro sest hiljada vojnika da smiri pobunu Bjelopavlica. Na srecu, nije doslo do krvavog sukoba sa Bjelopavlicima, ali je ostalo nepovjerenje, podjela i mrznja. Sve je kasnije rezultiralo i ubistvom knjaza Danila u Kotoru. Ubio ga je Bjelopavlic – Kadic.
Za Manastir je vezana i prica o bjezanju kralja Petra II Karadjordjevica, aprila 1941, kao i misterija o kraljevskom zlatu. Njemci su zbog toga usli u Manastir istog mjeseca 1941. godine, kada su i uhapsili i odveli igumana Manastira. Nakon toga, oktobra 1942. godine u Manastir dolazi italijanski guverner za Crnu Goru, A.P. Birloli. Godinu dana kasnije, oktobra 1943, Bjelopavlici vec podijeljeni u dva tabora, kao partizani i cetnici, vode bitku za Ostrog. Sa jedne strane Blazo Jovanovic i Nikola Popovic, sa druge Bajo Stanisic i Djukanovic Glavninu jedinica cine ljudi iz Bjelopavlica. Uvijek su se mnoge bitke, a samim tim i nasilje desili u ovoj Stijeni. Kao primjer pomenucu samo ovo: Za vrijeme tog sukoba, kad je Bajo Stanisic bio zabarikadiran sa cetnicima u Gornjem Manastiru, oktobra 1943. godine, za samo jedan dan u sukobu sunarodnika, partizana i cetnika, poginulo je 40 muskaraca u rasponu od 18 do 40 godina. Skoro svi poginuli su bili iz podostroskog kraja: komsije, rodjaci ili prijatelji!O Manastiru su svi culi, culi su i katolici i Muslimani, protestanti i ateisti, i cesto ga posjecivali kao Svetiliste. O ovom crnogorskom dragulju su mnogi i pisali, ali, zanimljivo, kamere su malo zalazile, mogu reci da se na ruci mogu izbrojati prilozi iz tog kraja koji su kamerom zabiljezeni… Osim, ako izuzmemo jedan poduhvat Zivka Nikolica i njegov film “Jovana Lukina” sniman u okolini Manastira. I u tom filmu je, na dosta vulgaran nacin, istaknuto nasilje… Imaju i scene u tom filmu gdje se na neki cudan nacin prikazuje taj kraj. Cinjenice govore da ovo filmsko nasilje nije ostalo nekaznjeno. Glavni akteri ovog filma su dozivjeli velike licne i porodicne tragedije….Cesto sam se pitao da li je nasilje koje je sprovodjeno u Svetilistu u jednom dugom vremenskom razdoblju ostalo – nekaznjeno. Cesto sam pokusao da dam odgovor na to pitanje kroz pogled na podostroski kraj, njegov narod i buducnost. Sluzicu se samo cinjenicama, da opisem podostroski kraj, sad i nekad.Tu je bila Pruga Niksic – Titograd, bio je poduhvat vrijedan znacaja i pamcenja.Ta nekad udobna pruga koja je prolazila kroz zivopisne krajeve brdovite Crne Gore, imala je vise od deset vozova preko dana, sa hiljadama putnika, tona boksita i aluminijuma, piva, gradje, drveta… Tom prugom su se prevozile stotine zemljoradnika sa domacim proizvodima, zdrave hrane i snadbijevali gradjane Niksica, Danilovgrada i Podgorice (tadasnjeg Titograda) sa vocem, povrcem i mlijecnim proizvodaima. Tu je bila i Glava Zete, projekat urbane sredine, u netaknutoj prirodi, zamisljen kao stambeno naselje sa ugostiteljskim objektima, postom, bolnicom, prodavnicama. Tu su bili i Vrazegrmci, podrucje obraslo grmcima koji su eto pobijedili Turke u odlucujucoj bici i po tome dobili ime. U Vrazegrmcima su podignute velike i lijepe kuce, velika skola, stvorila su se lijepa imanja, izgradili se bunari, putevi, vinogradi…Tu je bio i Narod podostroski, nevjerovatno sposoban, zgodan, zeljan dokazivanja, zorenja i pametovanja. Upravljali su Manastirom godinama i decenijama. Igumani bili najvidjeniji cuvari civota Sv. Vasilija Ostroskog (Raicevici, Damjanovici…)…Sto imamo danas? Pruga Niksic – Podgorica je utihnula, vozovi sa putnicima vise ne prolaze, Glava Zete nije ispunila svoju misiju… Ali, sto se desava sa onim sto je najvaznije, a to je Narod.Dje je podostroski Narod?Kazu da se danas na prste mogu prebrojati sve svadbe koje su se desile u tom kraju u posljednjih deset godina. Vise skola je zatvoreno, jer nema djaka. Mnoga sela nestaju, putevi zarastaju u granje, siblje i kupine....U Manastiru nema vise niko iz podostroskog kraja… Zemljoradnici vise ne obradjuju imanja, nema vise kolona sa vocem i povrcem. Podostroski narod, koji je inace vise nego desetkovan, danas je opet podijeljen, ne zna na koju ce stranu…Ukratko, podostroski kraj djeluje zapusteno… Ljudi kazu kada neka nesreca dolazi, da ona ne dolazi sama…Jedne majske noci, 1996. godine, kisovite i maglovite, bio sam na putu za Vrazegrmce. Nalazio sam se u Bogeticima, malom mjestu na putu za Ostrog i Glavu Zete. Kao i uvijek, bacio sam pogled na osvijetljeni Manastir nocu. Osjecaj je bio tuzan i prazan, mozda najprazniji u mom zivotu od kada znam za to Svetiliste. Te noci, mosti Sv. Vasilija Ostroskog nijesu bile u Ostrogu. Odnesene su u Niksic po naredbi klera Srpske Pravoslavne Crkve. Jedan od povoda odnosenja mosti sveca u Niksic je bilo opet nasilje. Trebalo je prekinuti nezapamceni talas niksickog nasilja na ulicama tih godina, ubijanja i samoubijanja. Desetine mladih Niksicana prekidalo je zivot u saobracajnim nesrecama, ulicnim obracunima i porodicnim tragedijama. Tod Majskog dana, hiljade Niksicana, po najvecoj kisi, gledajuci u sveca prvi put na taj nacin, trazilo je odgovor i molilo se za spas od nasilja… Molilo se za buducnost! Drugi povod odnosenja mosti, bila je politicka manipulacija klera Srpske Pravoslavne Crkve sa mostima koje u srcima ljudi izazivaju treptaje. Mosti su nastavile put prema Hercegovini…Koliko god da ima tacaka na mapi Crne Gore, vjerovatno se nece naci ni jedna da se nasilje vise ispoljavalo na pragu nekog svetog mjesta, kao sto je to bio slucaj sa Manastirom Ostrog i Sv. Vasilijem Ostroskim. Nazalost, nasilje nije zaobilazilo Manastir, ali na srecu nije ga i nadvladalo.
Za Manastir je vezana i prica o bjezanju kralja Petra II Karadjordjevica, aprila 1941, kao i misterija o kraljevskom zlatu. Njemci su zbog toga usli u Manastir istog mjeseca 1941. godine, kada su i uhapsili i odveli igumana Manastira. Nakon toga, oktobra 1942. godine u Manastir dolazi italijanski guverner za Crnu Goru, A.P. Birloli. Godinu dana kasnije, oktobra 1943, Bjelopavlici vec podijeljeni u dva tabora, kao partizani i cetnici, vode bitku za Ostrog. Sa jedne strane Blazo Jovanovic i Nikola Popovic, sa druge Bajo Stanisic i Djukanovic Glavninu jedinica cine ljudi iz Bjelopavlica. Uvijek su se mnoge bitke, a samim tim i nasilje desili u ovoj Stijeni. Kao primjer pomenucu samo ovo: Za vrijeme tog sukoba, kad je Bajo Stanisic bio zabarikadiran sa cetnicima u Gornjem Manastiru, oktobra 1943. godine, za samo jedan dan u sukobu sunarodnika, partizana i cetnika, poginulo je 40 muskaraca u rasponu od 18 do 40 godina. Skoro svi poginuli su bili iz podostroskog kraja: komsije, rodjaci ili prijatelji!O Manastiru su svi culi, culi su i katolici i Muslimani, protestanti i ateisti, i cesto ga posjecivali kao Svetiliste. O ovom crnogorskom dragulju su mnogi i pisali, ali, zanimljivo, kamere su malo zalazile, mogu reci da se na ruci mogu izbrojati prilozi iz tog kraja koji su kamerom zabiljezeni… Osim, ako izuzmemo jedan poduhvat Zivka Nikolica i njegov film “Jovana Lukina” sniman u okolini Manastira. I u tom filmu je, na dosta vulgaran nacin, istaknuto nasilje… Imaju i scene u tom filmu gdje se na neki cudan nacin prikazuje taj kraj. Cinjenice govore da ovo filmsko nasilje nije ostalo nekaznjeno. Glavni akteri ovog filma su dozivjeli velike licne i porodicne tragedije….Cesto sam se pitao da li je nasilje koje je sprovodjeno u Svetilistu u jednom dugom vremenskom razdoblju ostalo – nekaznjeno. Cesto sam pokusao da dam odgovor na to pitanje kroz pogled na podostroski kraj, njegov narod i buducnost. Sluzicu se samo cinjenicama, da opisem podostroski kraj, sad i nekad.Tu je bila Pruga Niksic – Titograd, bio je poduhvat vrijedan znacaja i pamcenja.Ta nekad udobna pruga koja je prolazila kroz zivopisne krajeve brdovite Crne Gore, imala je vise od deset vozova preko dana, sa hiljadama putnika, tona boksita i aluminijuma, piva, gradje, drveta… Tom prugom su se prevozile stotine zemljoradnika sa domacim proizvodima, zdrave hrane i snadbijevali gradjane Niksica, Danilovgrada i Podgorice (tadasnjeg Titograda) sa vocem, povrcem i mlijecnim proizvodaima. Tu je bila i Glava Zete, projekat urbane sredine, u netaknutoj prirodi, zamisljen kao stambeno naselje sa ugostiteljskim objektima, postom, bolnicom, prodavnicama. Tu su bili i Vrazegrmci, podrucje obraslo grmcima koji su eto pobijedili Turke u odlucujucoj bici i po tome dobili ime. U Vrazegrmcima su podignute velike i lijepe kuce, velika skola, stvorila su se lijepa imanja, izgradili se bunari, putevi, vinogradi…Tu je bio i Narod podostroski, nevjerovatno sposoban, zgodan, zeljan dokazivanja, zorenja i pametovanja. Upravljali su Manastirom godinama i decenijama. Igumani bili najvidjeniji cuvari civota Sv. Vasilija Ostroskog (Raicevici, Damjanovici…)…Sto imamo danas? Pruga Niksic – Podgorica je utihnula, vozovi sa putnicima vise ne prolaze, Glava Zete nije ispunila svoju misiju… Ali, sto se desava sa onim sto je najvaznije, a to je Narod.Dje je podostroski Narod?Kazu da se danas na prste mogu prebrojati sve svadbe koje su se desile u tom kraju u posljednjih deset godina. Vise skola je zatvoreno, jer nema djaka. Mnoga sela nestaju, putevi zarastaju u granje, siblje i kupine....U Manastiru nema vise niko iz podostroskog kraja… Zemljoradnici vise ne obradjuju imanja, nema vise kolona sa vocem i povrcem. Podostroski narod, koji je inace vise nego desetkovan, danas je opet podijeljen, ne zna na koju ce stranu…Ukratko, podostroski kraj djeluje zapusteno… Ljudi kazu kada neka nesreca dolazi, da ona ne dolazi sama…Jedne majske noci, 1996. godine, kisovite i maglovite, bio sam na putu za Vrazegrmce. Nalazio sam se u Bogeticima, malom mjestu na putu za Ostrog i Glavu Zete. Kao i uvijek, bacio sam pogled na osvijetljeni Manastir nocu. Osjecaj je bio tuzan i prazan, mozda najprazniji u mom zivotu od kada znam za to Svetiliste. Te noci, mosti Sv. Vasilija Ostroskog nijesu bile u Ostrogu. Odnesene su u Niksic po naredbi klera Srpske Pravoslavne Crkve. Jedan od povoda odnosenja mosti sveca u Niksic je bilo opet nasilje. Trebalo je prekinuti nezapamceni talas niksickog nasilja na ulicama tih godina, ubijanja i samoubijanja. Desetine mladih Niksicana prekidalo je zivot u saobracajnim nesrecama, ulicnim obracunima i porodicnim tragedijama. Tod Majskog dana, hiljade Niksicana, po najvecoj kisi, gledajuci u sveca prvi put na taj nacin, trazilo je odgovor i molilo se za spas od nasilja… Molilo se za buducnost! Drugi povod odnosenja mosti, bila je politicka manipulacija klera Srpske Pravoslavne Crkve sa mostima koje u srcima ljudi izazivaju treptaje. Mosti su nastavile put prema Hercegovini…Koliko god da ima tacaka na mapi Crne Gore, vjerovatno se nece naci ni jedna da se nasilje vise ispoljavalo na pragu nekog svetog mjesta, kao sto je to bio slucaj sa Manastirom Ostrog i Sv. Vasilijem Ostroskim. Nazalost, nasilje nije zaobilazilo Manastir, ali na srecu nije ga i nadvladalo.
Нема коментара:
Постави коментар